Zbog geopolitičkih promjena u Europi, u BiH se preko Zapada vraća međunarodna zajednica

Protekla tri desetljeća suočavanje sa svakim ozbiljnim, pa i ne tako ozbiljnim unutarnjim pitanjem u Bosni i Hercegovini, podrazumijevalo je neku vrstu angažmana “međunarodne zajednice”. Nikada nitko nije precizno definirao što ta sintagma znači, ali još prije početka rata, za njegova trajanja, kreiranja i provedbe mirovnog sporazuma pa sve do danas, političari, mediji i javnost u BiH prizivaju međunarodnu zajednicu.

Od te fluidne, nikad precizirane sile tri naroda u BiH u različitim su povijesnim trenucima očekivala da svojim moćima riješi probleme koji su nastajali iz njihovih različitih vizija budućnosti. Iako nedefinirana, ta je međunarodna zajednica stvorila Daytonski mirovni sporazum. Uglavnom se svi slažu da su ključnu ulogu u tom procesu imali Amerikanci, ali do danas se zaustavljanje rata i uspostava daytonske BiH pripisuje “međunarodnoj zajednici”.

Pa i njezin visoki predstavnik u BiH, koji je proglašen za vrhovnog tumača Daytonskog sporazuma, dobio je ovlasti kakve formalno nema ni jedan vladar u svijetu. Famoznim “bonnskim ovlastima” moć visokog predstavnika i doslovce je postala neograničena kada je u pitanju upravljanje procesima u BiH. Nametanje i ukidanje zakona, smjenjivanje dužnosnika, uspostava novih institucija samo su neke od ovlasti koje do danas ima visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH.

Njegova je uloga tijekom vremena evoluirala, ovisno o tome koliko su ključni međunarodni akteri bili zainteresirani za BiH. Formalno je do danas visoki predstavnik ostao odgovoran Vijeću za provedbu mira, tijelu u kojem sudjeluju predstavnici stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a te drugih velikih država i utjecajnih asocijacija. Suštinski, visoki predstavnik i njegov ured sve su se više oslanjali na utjecaj i stavove zapadnih sila, što znači SAD-a, Velike Britanije i EU-a. Pa i kada je OHR uz pomoć međunarodnih vojnih snaga “disciplinirao” Srbe, a potom i Hrvate, činio je to pod snažnim utjecajem zapadnih sila.

Opravdano ili ne, međunarodna zajednica u BiH dobila je lice Zapada. Danas, kada se govori o utjecaju međunarodne zajednice u BiH, onda se prvenstveno misli na djelovanje koje je, manje ili više, usuglašeno u trokutu Washington – London – Bruxelles. Kina se nikada politički nije puno zanimala za BiH, držeći se neutralne pozicije, dok su Rusi postupno ostali usamljeni u protivljenju zapadnim aktivnostima provođenim preko OHR-a.

Ma koliko se to nekima ne sviđalo, konačno definiranje međunarodne zajednice u BiH, kao sredstva zapadnog političko-ekonomskog utjecaja, posve je logično. BiH je, baš kao i cijela ova regija, zemljopisno, kulturološki i ekonomski dio Europe, time i zapadnog svijeta. Drugi mogu imati interese na ovom prostoru, nastojati ih ostvariti i jačati, ali, u konačnici, BiH je nemoguće otrgnuti iz zapadnog civilizacijskog i političkog okrilja.

Petnaestak godina oči Zapada bile su daleko od BiH i to je možda ohrabrilo neke druge da pokušaju preuzeti dominaciju nad ovim komadom Europe. Naime, nakon propasti “Travanjskog paketa”, zapadnog pokušaja da se s domaćim političarima dogovore značajne ustavne reforme koje bi učinile BiH funkcionalnijom i stabilnijom državom, Zapad se ohladio od BiH. Od te 2006. pa do 2021., punih 15 godina, BiH je manje-više bila prepuštena sama sebi. Amerikanci su se bavili nekih drugim neuralgičnim točkama u svijetu, Europska unija samom sobom, a Rusi, Kinezi, Turci, Arapi s vremena na vrijeme zadovoljavali svoje parcijalne interese u BiH.

Geopolitičke promjene u Europi, lobiranje unutar EU-a i pojačan interes aktualne američke administracije za Balkan rezultirali su zapadnim povratkom u BiH. On je počeo ozbiljnim uključivanjem u proces pregovora o izbornoj reformi, imenovanjem novog visokog predstavnika i deblokadom europskog puta BiH. Rezultati tog obnovljenog zapadnog angažmana u BiH vidjeli su se u prošloj godini. Visoki predstavnik nametnuo je odluke kojima je donekle ublažio nepostizanje unutarnjeg dogovora o izbornoj reformi i učinio Federaciju BiH funkcionalnijom. Amerikanci su snažno podržali uspostavu nove vlasti na svim razinama i obračun s korupcijom. EU je dodijelio BiH kandidacijski status.

Drugim riječima, visoki predstavnik deblokirao je procese odlučivanja u BiH, Amerika se i službeno vratila, a EU svima u BiH potvrdio da europska perspektiva ove zemlje nije utopija. Ovaj veliki povratak Zapada u BiH vjerojatno je u velikoj mjeri posljedica ruske agresije na Ukrajinu. Pitanje je što bi bilo da se u proteklih nekoliko godina nisu snažno polarizirali zapadno-ruski odnosi. U svakom slučaju, BiH je s novom zapadnom politikom i njezinim predstavnicima dobila prigodu napraviti krupne korake k dugoročnoj stabilnosti i prosperitetu unutar europske obitelji. Međunarodna zajednica vratila se u BiH odakle je jedino i bilo moguće – sa Zapada.