Nakon što su se protivili da HV bude dio snaga EUFOR-a u BiH, sada ne daju ni Nizozemcima

Vojničke čizme Švaba, Talijana, Osmanlija, Austro-Ugarske… proteklih stoljeća “gazile” su Bosnom i Hercegovinom. Svi su je željeli osvojiti, anektirati, podijeliti… Danas vojnici, uglavnom iz Austrije, Mađarske i Turske, njome ponovno patroliraju. Sada s potpuno drugim namjerama. U mirovnoj misiji kroz EUFOR-ove vojne snage (ALTHEA) žele osigurati stabilnost i funkcionalnost daytonske BiH i njezin put k EU. Isto kao i političari iz brojnih svjetskih država koji stoluju u BiH.

Po njima, tri naroda u BiH imaju različite odnose. Hrvati su ravnodušni, Srbi prema zapadnjacima gotovo neprijateljski raspoloženi. U ratu njihove, SFOR-ove mirovnjake javno su ponižavali, a danas žestoko verbalno ratuju s Europljanima i Amerikancima. Provociraju ih prijetnjama da će podijeliti državu. Dosad su Bošnjaci i u ratu i u miru, barem deklarativno, prema međunarodnim političkim i vojnim predstavnicima pokazivali najodanije prijateljstvo. Doživljavali su ih čuvarima države. Oni su se pak prema njima, u stvorenoj percepciji kao jedinim ratnim žrtvama, odnosili sa strahopoštovanjem. Batina je bila namijenjena za “zločeste momke” (Hrvate i Srbe).

Posljednjih nekoliko mjeseci ta se ljubav pomalo pretvara u suprotnost. Osobito otkako je visoki predstavnik Christian Schmidt donio odluku o djelomičnoj promjeni izbornih pravila koja Bošnjacima prvi put, u gotovo tri desetljeća, nisu po volji. Reakcija je žestoka i gotovo se ne razlikuje od one srpske koja prema zapadnjacima traje još od Daytona. Iz Sarajeva se traži progon Christiana Schmidta, kao i američkog veleposlanika Michaela Murphyja, koji je stao na njegovu stranu.

Nekako istodobno s političkim poslijeizbornim procesima stigla je vijest kako bi vojne snage EUFOR-a u BiH (ALTHEA) mogli popuniti hrvatski vojnici. Dio bošnjačke javnosti i politike protiv toga se pobunio. Iako je RH članica EU-a, dakle i EUFOR-a, njezin prosvjed uvažen je u Bruxellesu uz tumačenje kako, po Daytonskom sporazumu, susjedne zemlje ne mogu biti dio tih vojnih snaga. Upravo kad se vijest stišala, stigla je nova kako će EUFOR-ove snage popuniti 150 nizozemskih vojnika. Ta informacija uzburkala je duhove ratne prošlosti. Oglasio se čak i bošnjački Institut za istraživanje genocida iz Kanade: “Nije moralno, humano ni pravedno da nizozemska vojska opet dolazi u BiH jer je pod njihovom zastavom i zaštitom počinjen genocid u Srebrenici, najveći zločin poslije 2. svjetskog rata u Europi.” Reagirao je Pokret “Majke enklava Srebrenica i Žepa”. Naglasile su da su one zaustavile dolazak hrvatskih vojnika, a sada im šalju još gore, nizozemske.

EUFOR-ova misija ALTHEA najdulja je vojna operacija EU-a, jedina kopnena misija te jedina misija koja ima izvršni mandat koristiti silu. U BiH se sada nalazi nešto više od tisuću EUFOR-ovih vojnika ili 21 kontingent iz isto toliko zemalja. Na početku ih je bilo oko 7000, ali je taj kapacitet smanjivan kako se popravljala sigurnosna situacija. U slučaju sigurnosne prijetnje EU i NATO u bilo kojem trenutku u kratkom roku mogu rasporediti dodatni broj vojnika u BiH. Kao što je sadašnja zbog rata u Ukrajini i straha od njegova prelijevanja na Balkan. EUFOR-ova operacija zapravo je nastavak NATO-ova projekta, pa samim time raspolaže njegovim resursima i kapacitetima. Zato je teško procijeniti kako bi izgledalo da su Europljani sami u ovom procesu. Pitanje je bi li EU bez Amerikanaca uspio ustrojiti i provoditi tu misiju. Jednako kao i političku. Koliko su krhki, vidi se kada treba popuniti EUFOR ili provesti odluku visokog predstavnika.

Na eventualni dolazak nizozemskih vojnika u BiH gleda se poprijeko samo zato što su njihovi slabo naoružani sunarodnjaci 1995. bili nemoćni i ostavljeni od međunarodne zajednice u ratnoj enklavi Srebrenici, jednako kao i bošnjački narod. Trideset godina poslije smetaju im neki novi nizozemski vojnici, ali ne i to što su na čelu međunarodne zajednice oni čije su zemlje tijekom povijesti vršile agresiju na BiH. Na čelu EUFOR-ovih trupa je Austrijanac, visoki predstavnik je Nijemac, a u snagama ALTHEA-e, uz vojnike iz tih zemalja, su i turski. Ako za Nizozemce i ima argumenata da ih se ne prihvati zbog suodgovornosti za pad Srebrenice, zašto su onda protiv Hrvata?! Nisu li snage HV-a u Oluji deblokirale Bihać i tako spasile tu enklavu od još gore sudbine koja je zadesila Srebrenicu?

Ulogu svih ratnih vojski i država iz kojih dolaze tijekom povijesti i u sadašnjosti treba pravilno vrednovati. Nekadašnji neprijatelji i nedorasli saveznici danas su veliki, iskreni prijatelji. Zato u miru politički ne treba ratovati s Njemačkom, Austrijom, Turskom, Nizozemskom…, već graditi savezništvo. I prepoznavati njihove dobre namjere. Dakle, ne vraćaju se Nizozemci na mjesto zločina da bi se on ponovio, već da se više nikad ne dogodi. •